

Ugradnja zidnih PVC panela izgleda jednostavno na snimcima sa interneta, ali razlika između zida koji godinama izgleda kao nov i zida na kom se posle nekoliko meseci vide talasi, pukotine i odlepljeni uglovi krije se u detaljima. Priprema podloge, izbor lepka, sečenje oko utičnica i završne lajsne odlučuju kako će paneli izgledati i koliko će trajati. U nastavku je objašnjeno kako izgleda profesionalna montaža PVC panela, šta se radi pre postavljanja, koji načini ugradnje postoje i koje greške najčešće kvare krajnji izgled.
Svaka dobra ugradnja počinje merenjem. Meri se visina i širina svakog zida, položaj vrata, prozora, utičnica, prekidača i instalacija. Na osnovu toga pravi se raspored, gde počinje prvi panel, kako se spajaju dezeni i gde će biti spojevi. Kod marble zidnih panela sa izraženim žilama mermera ovo je posebno važno, jer dobro raspoređene žile izgledaju kao jedna kamena ploča, a loše složene odaju da je reč o panelima. Panel dimenzija 3 metra sa 1,2 metra pokriva veliku površinu, pa pametan raspored smanjuje broj spojeva i otpad pri sečenju.
Panel prati podlogu na koju se lepi, pa se svaka neravnina kasnije vidi kroz njega, posebno kod sjajnih površina pod bočnim svetlom. Zid mora biti suv, čvrst i očišćen od prašine. Stara boja koja se ljušti, tapete i trošan malter se uklanjaju. Veće udubljenja i ispupčenja se izravnavaju, a pukotine zatvaraju. Ako je zid vlažan, prvo se rešava uzrok vlage, jer panel sakriva problem, ali ga ne leči. Priprema zida za PVC panele često traje kraće od same montaže, ali od nje zavisi krajnji rezultat.
Kada je zid ravan i čvrst, paneli se lepe direktno na podlogu. Koristi se montažni lepak namenjen za PVC i dekorativne obloge, koji se nanosi u trakama ili tačkama po celoj površini panela, a ne samo po ivicama. Panel se prislanja, poravnava libelom i pritiska da lepak ravnomerno prione. Lepljenje PVC panela na zid je najčešći način ugradnje u stanovima, jer je brz, ne oduzima prostor i ne traži dodatnu konstrukciju. Pogrešan lepak, na primer običan silikon ili lepak sa rastvaračima, može da ošteti panel ili da popusti posle nekoliko meseci.
Kada je zid jako kriv, ispucao ili prekriven starim pločicama koje ne vredi skidati, paneli se mogu postaviti na potkonstrukciju. Na zid se pričvrste letve ili profili, poravnaju se u jednu ravan, pa se na njih postavljaju paneli. Ovakva montaža PVC panela na potkonstrukciju oduzima nekoliko centimetara prostora, ali rešava problem neravnog zida bez skupog malterisanja. Iza panela ostaje prostor u koji se mogu sakriti kablovi, a kod spoljnih zidova i tanak sloj izolacije.
Najviše znanja traži rad oko prepreka. Otvori za utičnice i prekidače seku se precizno, tako da maska prekrije ivicu reza. Pre toga se obavezno isključuje struja za taj deo stana. Oko prozora i vrata panel se seče po meri i završava lajsnom ili silikonom. Unutrašnji i spoljni uglovi rešavaju se ugaonim profilima ili preciznim spajanjem, u zavisnosti od vrste panela. Kod ugradnje panela u kupatilu svi spojevi oko kade, tuša i lavaboa zatvaraju se sanitarnim silikonom, kako voda ne bi ušla iza obloge.
PVC se pri promeni temperature blago širi i skuplja. Zato se uz pod, plafon i susedne zidove ostavlja mali razmak koji se kasnije pokriva lajsnom. Ako se panel zaglavi između poda i plafona bez tog razmaka, leti može da se izvije. Spojevi između dva panela moraju biti ravni i čisti, bez lepka koji izlazi na lice panela. Završne lajsne za PVC panele daju zidu uredan izgled i štite ivice od udaraca, pa ih ne treba izostavljati radi uštede.
Najveći broj problema dolazi iz žurbe. Lepljenje na vlažan ili prašnjav zid dovodi do odlepljivanja. Premalo lepka, samo po ivicama, ostavlja šupljine koje se vide kao talas. Paneli postavljeni bez razmaka uz pod i plafon izvijaju se pri jačem grejanju ili vrućini. Česta greška je i skidanje zaštitne folije pre kraja radova, pa se lice panela izgrebe tokom montaže. Kod mermernih dezena problem pravi i nasumično ređanje panela, bez pažnje na tok žila.
Jedan zid u dnevnoj sobi ili spavaćoj sobi obično se obloži za jedan radni dan, a kupatilo ili kuhinja sa više prepreka traže nešto više vremena. Cena ugradnje PVC panela zavisi od kvadrature, stanja zida, broja utičnica, prozora i uglova, kao i od toga da li se paneli lepe direktno ili postavljaju na potkonstrukciju. Na ukupan trošak utiču i lajsne, lepak i eventualna priprema podloge. Za tačnu ponudu najbolje je poslati mere i fotografije zidova, ili zakazati izlazak na merenje.
PVC paneli se mogu postaviti preko starih pločica, što je jedan od glavnih razloga zašto ih ljudi biraju pri renoviranju kupatila i kuhinje. Uslov je da su pločice čvrsto zalepljene, da ne zvone pri kucanju i da nema vlage iza njih. Pločice se pre lepljenja odmašćuju i čiste, kako bi lepak dobro prionuo. Ako su fuge duboke ili su neke pločice polomljene, ta mesta se izravnavaju. Kada su pločice labave ili naduvene, sigurnije je postaviti potkonstrukciju ili ih skinuti. Ovakva ugradnja štedi vreme, prašinu i trošak rušenja, a krajnji izgled je potpuno nov.
Trajanje zavisi od kvadrature, stanja zida i broja prepreka. Jedan zid u dnevnoj ili spavaćoj sobi, bez mnogo utičnica i prozora, obično se završi za jedan radni dan. Kupatilo i kuhinja traže više vremena, jer ima mnogo sečenja oko instalacija, slavina, ormarića i uglova, kao i zaptivanja spojeva silikonom. Ako zid zahteva pripremu, izravnavanje ili postavljanje potkonstrukcije, to produžava radove. Prednost panela je što posle montaže nema sušenja, mirisa boje ni dugog čišćenja, pa se prostorija koristi odmah po završetku.
Za lepljenje PVC panela koristi se montažni lepak namenjen za plastične i dekorativne obloge, najčešće na bazi MS polimera ili sličnih materijala bez agresivnih rastvarača. Takav lepak ne oštećuje panel, ostaje elastičan i prati sitne pokrete materijala pri promeni temperature. Lepak se nanosi u trakama ili tačkama po celoj površini panela, a ne samo po ivicama, kako ne bi ostale šupljine. Običan silikon, građevinski lepak za pločice ili lepkovi sa jakim rastvaračima nisu dobar izbor. Neki mogu da nagrizu panel, a drugi da popuste posle nekoliko meseci, pa panel počne da se odvaja od zida.
Zid ne mora da bude savršen, ali mora biti dovoljno ravan da se panel ne talasa. Sitne neravnine tanki panel može da sakrije, ali veće udubine i ispupčenja se vide, posebno kod sjajnih mermernih dezena pod bočnim svetlom. Pre lepljenja proverava se zid dugačkom letvom ili libelom. Veća odstupanja se izravnavaju malterom ili gletom, a zid se ostavlja da se osuši. Ako je zid jako kriv, isplativije je postaviti potkonstrukciju nego ravnati celu površinu. Na taj način dobija se savršeno ravna obloga bez skupih zidarskih radova.
Pre sečenja obavezno se isključuje struja za taj deo stana, a maske utičnica i prekidača se skidaju. Položaj kutije se precizno prenosi na panel, merenjem od ivica ili šablonom. Otvor se seče malo manji od maske, tako da maska posle prekrije ivicu reza i da sve izgleda uredno. Kod debljih obloga ponekad se koriste produžni okviri za kutije, kako bi utičnica bila u ravni sa panelom. Neprecizno sečenje je jedna od najčešćih grešaka amaterske montaže, jer se oko utičnice vidi pukotina ili iscepljena ivica.
PVC paneli su otporni na vodu i vlagu, pa su dobar izbor za kupatila. Mogu da se postave na zidove oko lavaboa, WC šolje, kade i u zoni tuša. Ključ je u pravilnom zaptivanju, svi spojevi uz kadu, tuš kadu, pod i uglove zatvaraju se sanitarnim silikonom, kako voda ne bi prodrla iza panela. Pre ugradnje treba proveriti da nema curenja iz instalacija u zidu. Posle montaže kupatilo se lako održava, jer nema fuga u kojima se skuplja buđ i prljavština, kao kod pločica.
Izvijanje i odlepljivanje gotovo uvek su posledica greške pri montaži, a ne lošeg materijala. Najčešći uzroci su lepljenje na vlažan, prašnjav ili trošan zid, premalo lepka, pogrešan lepak i izostavljen razmak uz pod i plafon. PVC se pri toploti blago širi, pa panel koji nema prostora počne da se izvija. Problem pravi i postavljanje panela tik uz izvor toplote, kao što su radijator ili ringla. Kada se poštuju osnovna pravila, priprema podloge, dovoljno lepka i dilatacioni razmak, paneli ostaju ravni i čvrsti godinama.
Spretan čovek sa osnovnim alatom može sam da obloži jednostavan zid bez mnogo prepreka. Ipak, za lep krajnji izgled potrebno je iskustvo u pripremi zida, preciznom merenju, sečenju i spajanju dezena. Najviše grešaka nastaje oko utičnica, prozora, uglova i u kupatilima, gde loše zaptivanje vodi do prodora vode iza obloge. Kod skupljih mermernih panela svaka greška u sečenju znači bačen panel. Profesionalna ugradnja često se isplati, jer majstor radi brže, pravi manje otpada i zna kako da izbegne probleme koji se pokažu tek posle nekoliko meseci.
Cena ugradnje PVC panela najčešće se računa po kvadratnom metru, ali konačan iznos zavisi od više stvari. Na cenu utiču stanje zida i potreba za pripremom, broj utičnica, prozora, vrata i uglova, kao i da li se paneli lepe direktno ili se postavlja potkonstrukcija. Kupatila i kuhinje su obično skuplje po kvadratu od ravnih zidova u sobama, zbog većeg broja prepreka i zaptivanja. Uz rad, u ukupan trošak ulaze lepak, lajsne i ugaoni profili. Za tačnu ponudu pošaljite mere zidova i fotografije, pa ćete dobiti jasnu cenu panela sa ugradnjom.
Paneli zalepljeni montažnim lepkom mogu se skinuti, ali zid posle toga obično traži popravku, uklanjanje ostataka lepka i gletovanje. Paneli postavljeni na potkonstrukciju skidaju se mnogo lakše, a zid ispod ostaje gotovo netaknut. Zato je potkonstrukcija dobar izbor u stanovima koje iznajmljujete ili kada planirate promene u narednim godinama. Pre ugradnje razmislite koliko dugo planirate da zadržite oblogu i recite to majstoru, kako bi predložio način montaže koji vam najviše odgovara.
…
